Moglo bi vas zanimati
PROVJERITE pogodnosti prijevoza uz
učeničku i studentsku godišnju karte ZET-a
Zagrebački holding Hrvatski Mapa weba Kontakti

VODOOPSKRBA

 Kratka povijest javne vodoopskrbe u gradu Zagrebu

U cjelokupnoj povijesti civilizacije, uvijek je veliki dio napora, vještina i znanja ljudi bio usmjeren na pribavljanje dovoljnih količina pitke vode. Tako je i povijest Zagreba, njegov razvitak i budućnost usko vezan uz pronalaženje rješenja za kvalitetnu opskrbu vodom njegovih stanovnika.
Do kraja 19. stoljeća, nažalost, nije postojala kvalitetna i organizirana opskrba vodom. Naime, ona je bila loša, nesigurna ili nikakva, budući su se stanovnici ondašnjeg Zagreba vodom snabdijevali uz pomoć nekoliko javnih i privatnih bunara. Prvi pokušaj da se problem organizirane opskrbe vodom riješi bilo je idejno rješenje inženjera Vattera 1773. godine. Prema toj osnovi bi se potrebne količine vode dobile zahvatom na Kraljičinom zdencu pod Medvedgradom. Do realizacije ovog projekta nije došlo zbog visokih troškova izgradnje.
U 18. stoljeću grad Zagreb se kao metropola tadašnje Banske Hrvatske počinje razvijati i naglo širiti. Postaje sve bogatiji i dinamičniji pa problem opskrbe vodom postaje primaran. 14. kolovoza 1861. godine Gradsko zastupstvo izabralo je „Vodovodni odbor“ sa zadatkom koncepta budućeg gradskog vodovoda. U nedostatku istoga, problem vodoopskrbe Zagreba ostaje otvoren dulje vrijeme.
Deset godina kasnije počinju nova istraživanja mjerenjem izdašnosti većih vrela na Medvednici (pokrenuto od inženjera R. Melkusa). Nažalost, rezultati su pokazali da oni ne mogu dati dostatnu količinu vode za grad. U nastavku rada, inženjer Melkus, predstavlja izvješće u kojem preporučuje da se voda crpi iz zdenaca u savskoj nizini, koja prema njegovim saznanjima obiluje dovoljnim količinama pitke i zdrave vode. Ovakvo saznanje svakako je bio najveći doprinos početku stvaranja suvremene vodoopskrbe, gdje je posebni odbor prihvatio prijedlog, čime je stvoren preduvjet za izgradnju vodoopskrbnog sustava grada Zagreba.
Prema ideji ing. Melkusa, u srpnju 1876. godine započinju radovi na gradskom vodovodu, gdje dvije godine kasnije Zagreb dobiva javni vodovod. U odnosu na ostale metropole to je pet godina prije Münchena i samo pet godina nakon Beča. Kapacitet izgrađenog vodovoda bio je 53,2 litre u sekundi, a dužina vodovodne mreže 3,9 km. Zagreb je u to vrijeme imao oko 30.000 stanovnika, a na vodoopskrbnu mrežu bilo je priključeno 11.150 ljudi.

Prema analizama iz Beča, građani Zagreba koriste pitku i kvalitetnu vodu gdje je takva pola stoljeća tlačnim pumpama utiskivana u vodospreme što je pružilo mogućnost kvalitetnog stanovanja u kućama i stanovima.
U odnosu na vrijeme početka vodoopskrbnog sustava u Zagrebu, danas je kapacitet vodoopskrbnog sustava 4.500 litara u sekundi, a dužina vodoopskrbne mreže 3.000 km sa približno 850.000 stanovnika, što čini povećanje za oko sto puta (nešto manje u odnosu na stanovništvo).
Tijekom razvoja i rasta vodoopskrbnog sustava zagrebački Vodovod dobio je vlastiti laboratorij za bakteriološku i fizikalno-kemijsku kontrolu vode, te je po načelu sigurnosti uveo stalno (preventivno) kloriranje vode.
Danas Zagreb pitku vodu dobiva iz osam vodocrpilišta s ukupno tridesetak zdenaca. Najznačajniji od njih su: Mala Mlaka, Petruševec, Sašnak i Strmec i Zapruđe (Bundek).

2013. godine vodoopskrba se, realizacijom kontroliranih zona tlaka i protoka na vodoopskrbnoj mreži sukladno metodologiji Međunarodne organizacije za vode (IWA, International Water Organization) pridružila društvu svjetskih vodovoda koji aktivno i preventivno upravljaju vodoopskrbnim sustavom, te je po prvi puta u povijesti sustava započela sustavnu borbu s gubicima vode uz ostvarenje rezultata prema kojima je odnos neprihodovane i iscrpljene vode pao za 1%, a gubici na vodoopskrbnoj mreži su smanjeni za 4,6 milijuna kubnih metara. Pred samim završetkom su radovi na izgradnji kapitalnih vodoopskrbnih objekata: magistralnih cjevovoda Strmec-Mala Mlaka, Jelkovec-Ivanja Reka i Kosnica-Cerje, te vodospreme Cerje. Sanirane su precrpne stanice Pile i Vrapče, a sustav mjerenja i kontrole je višestruko poboljšan i proširen, čime se postižu značajne uštede na energiji, smanjenju i preventivnom otklanjanju kvarova na mreži, te sigurnost isporuke vode.

Ispiši stranicu